Instrumental
Danas je instrumental, instrumental bejbe…
Proizvodim zvukovlje I osjećajnu atmosferu oko tebe
Instrumental emocije, otpuštam slova ..
Pazeći pritom ipak, na interpunkciju života
Da ne zvučim pogrešno.. za tebe.
Kolam žilama, kao žicama gitare
Dok bubanj srca divlje lupa
Pokrećem usta, usta su truba..
Postajem oneMaNband…………..
ritam sekcija emotivnog kaosa
SILVIJI I NJEMU
U zaustavljenoj slici koračam sam
Oblikovno krugovno prostorno bezvremensko bezumlje
Zvuk se nastavlja, zarobljen, zaveden ritmom.
Puštam riječi da izmisle sebe pa ih prevarene,
varkom ipak prebirem I prije no naiđu..
pomalo kao da lažem sebe…
teška srca odlučujem –želim poznati ove misli
Cirkus se pakira.. zdesna nostalgija - čuči, promatra..
Glasovi ogovaraju smrt, navaljuju na nas novinama
Ovo nas ludo vrijeme izbacuje iz sedla
Još jedna je otišla…………….
Još jedan je otišao…………….
Blijede im slike postaju platno ovim slovima
Bojim ih u boju meksičkog tirkiza, koraljno žarko crvenu,
Nacrnju crnu crne.., I isplakujem krvave ogromne suze
Kristale upoznatih sudbina.. kao jarke rubine..
Bogatstvo koje pripada prokletima
Moje su riječi tek jeka istih,
Ponavljam se dok promatram.
Sjećam se.. sanjao sam slično.. nešto kao život……..
Jedno rađa drugo.. nisi bio živ ako cijelog života nisi sanjao.
Prespavao surovost realnosti koja nas ne dozvoljava.
Netko će već reći da baš tako treba biti.
Netko će već zaključiti kraj. Moja tugaljiva poema ispast će tek još jedna izrečena laž…………..
..ili bi barem Hesse tako rekao. U namjeri da se složim s njim, priznat ću kako mi riječi nikad mislima nisu učinile pravdu, ma koliko ih glasno i od srca ponavljao.
R.I.P.
KAKO SMO SE OTELI KONTROLI
Kako smo pisali tečno!
Kap po kap.. reč po reč..
Išlo je nekada.
Danas te nema.
Reči te ne spominju više.
Ja sam ostao sam sa svojim nadama,
jer sve su se redom zvale Nada.
Tako smo pisali.. rimovali život.
Tako sam te volio.
Kao da je jedina svrha postati delom tebe
na jednoj višoj razini.
Jednom i negde.
Tako smo pisali,
posle smo se oteli kontroli.
A one, one su bile to nešto
što je stalo.
Zaustavilo se pravo i jasno
između mene i naših reči.
Proizvodim praznine, pa punim iste
većinom tekućinama..
Ponekad pustim dim
da se uvuče duboko i unutra
da se uslika u svaku poru
tih velikih, crvenih praznina
uguši moja samotna jutra
i pijane večeri.
Tako smo pisali nekada.
Tečno..,
a posle smo se oteli kontroli.
Uglavnom te više ne spominjem rečima
i rečima sam zabranio da me spominju tebi....
tek se još tu i tamo otmem kontroli,
prelomim želju..
pa ti poklonim neku pesmu
tek da bih mogao sebi reći
kako je eto i to trebalo da se desi.
Zaboravi Alice
Zaboravi Alice,
ovo nije san!
Crveno je plavo,
a zec je nestao sam!
povuci dim i sklopi oči,
prije no zec natrag doskoči.
Ovo nije crna rupa i nije Las Vegas,
ovo je još jedno prokleto sutra, a ti si i dalje sjeban.
Zavrti kolo, odigraj rulet..
zaboravi Alice, fućkaš svijet..
povuci dim i sklopi oči,
prije no zec natrag doskoči!
Kerol više ne stanuje ovde...
Dobar dan!
Doviđenja!
Naravno da ne stanuje,
ja sam je preselio ovde gore.
Kerol više nije stanovnik srca,
Kerol je sada dio delova mog uma.
Jeste, oprostio sam.
Zaboravim ponekad.
Hvala lokalnoj birtiji i stepenicama, igli, kafi, tvrdom zidu, bioskopu, drugovima, kevi koja je posebno mrzila,vetru i vatrenoj vodi, Brejkersima jer su glasniji, pilulama, brzini ćaletove krampine, čvrstim snovima i čistoj savesti !
A ko ste Vi?
SONGS OF FREEDOM
Samo tiho sivilo uvučeno u sve.
Danas neću pričati o svemu što sam navikla slušati.
Jesam li umorna?
Nosim bljesak u očima
Traje..
Umorna sam, kažem.
Neka bude dosta.
Svjetlost nije moj najbolji prijatelj.
Nekako me više ljubi tama pa pišem u tami..
Bilo bi vrijeme uhvatiti
Tu šarenu loptu navrijeme.
Gledam u putne torbe I razmišljam..
Zamišljam negdje jer mogu
prigrliti sivilo i drugdje, van svakodnevice..
Popiti kavu I pročitati novine.
Zaustaviti dah nakratko,
Razmisliti o svemu i vratiti se na početak
Prazna od svega..
Otrovana štampom,
A mogu baš štampati I sama
Slova na papiru I imenovati
I sivilo I sreću, I šarene lopte
Otići prvim vlakom ili avionom
Sama u negdje drugdje.
Nije moje vrijeme da se smirim
I ono će doći jednom I negdje
Sa sivilom neke zemlje,
A ja ću možda odbiti njen zagrljaj i
Odlučiti sljubiti se s vjetrom
Prigrliti njegove ideje vječnih putovanja..
Možda.. no danas ću samo pisati..
Neću pričati. ...
ni ovime vam nisam zapravo ispričala išta…
so ”won’t you help me sing these songs of freedom?”
Četvrtak popodne
Onakva kakvu te zamišljam..
Sjediš sa čašom u ruci.
Moji koraci odzavanjaju.
Praviš se da ne čuješ,
Pravim se da ne čujem
Tvoju staklenu suzu
Dok se kotrlja kamenom bijelinom tvog lica
i ne užari se negdje na pola puta
Navrijeme da se rastopi..
Probudi te iz razmišljanja...
Na vrijeme da te iznenadim rukama
U trenutku kada se njen put zaustavlja
Na tvojim vrelim uzrujanim usnama,
Navrijeme da mi oprostiš,
Navrijeme da potvrdim tvoju odluku,
Učinim nas ispravnim.
Takvu te zamišljam....
Dok sjedim sa čašom u rukama..
Pravim se da tvoji koraci na odlasku
Više ne odzvanjaju u meni
I molim se da ova staklena suza ostane pri trenutnom svojstvu,
Ne rastopi se I ne završi u mojim
Ogorčenim ustima...
da bi se našla opet na početku
Vratila se meni da je isplačem još jednom.
Molim se već ranjenih očiju.
Krvavih od sveg tog stakla i tekućine
I zamišljam tebe sve dok mogu da razmišljam.
PROKLETNIK
Nek sam proklet
Ulice grada ne liče na sebe
Ovaj grad liči na Pariz
Ovaj grad liči na Berlin
Tokio kao oči stare nemilosrdne kurve
Kao Prokletnik
Umro sam noćas kao stranac
Samom sebi
Bio sam nekad zlatna vojska
I ostao nakraju samo limeni dječak
Hrđavih krila
Nisam nikad bio velik
Nisam nikad bio mlad
To je samo vrijeme inzistiralo na meni
I tražilo svoje
Moja ispucala usta prelijevaju se licem..
Pokušavaju osmijeh
Stranci nas dvoje
Ja I moje odijelo u boji kože
Kojem sam mijenjao boje ..često
Proklet u prokletom gradu
I rekao da sam gotov
Ne, tek sam počeo
Težak samome sebi od vlage
Imao sam najteže cipele ikad
Nosile su mene.
Bio sam klaun zlog osmijeha
Svim ljubavima na koje sam naišao putem
Nijedna nije bila vječna
I sve su bile vječne u satima
Koji su sadržavali sate
U plahtama koje su tkali snovi I dim moje cigare
Plahte koje su davno istrunule.
nikad od suza!
Bog zna da smo davnih dana
Objavili rat jedan drugome
Ja I moja davno već pogubljena konjica prošlosti
Protiv povijesti I zidina ovog grada
Nikada nisam podigao bijelu zastavu prijatelji
Niti izdao svoje redove
Nema krvi na ovim rukama osim moje
Ništa ovdje nije crveno
Ni moji obrazi, ni moje srce..
Danas sam stranac sebi, starac u starome gradu
Mršav čovjek upalih očiju sa štapom u ruci
Danas sam putnik, pješak, ulični hodač,
Johnny fucking Walker
Sinatrin ljubavnik presvučen kišom
Postoji razlog tome.
Istina leži negdje u mome kaputu
U koji više ni preplaćena kurva ne usuđuje gurnuti ruku
Ja nisam od danas, ja sam čovjek od jučer
Jučer koje je nekad bilo sutra.. tada kada sam bio
Čovjek od sutra I nikada me zapravo nije ni bilo ovdje.
Umro sam večeras, vlastitom voljom proklet.
L'expedition
Sanjam.. pridruzi se …
Livade su crvene i zute
mojom voljom, ne boj se ..
Obojat ću nam obraze makovima
Ugušiti nas osmijehom ..
Ovaj je zivot sajam osjecaja reći ću
I uputiti te da se nikad jeftino ne prodaš
Jer ja te zelim samo za sebe
Nasmij se klaunovski maskom tragi-komedije
Cest un belle amor…cest un belle,
And oh, so sad..
So sadly the time goes by..
Ali sad..
nema jauka bolesnih,
Nema tugaljivih baba i politike,
Ne idu za nama lazni proroci..
To što čuješ naši su koraci
..i ovaj dan odlučno traje
Trebaju nam tuđe ruke da nas drze
Kroz ovaj cirkus od zivota, kroz sve te akrobacije
I sav taj jazz..
Sigurna sam razumjet ćeš.
Jer ti i ja smo uvijek na nekom zadatku
I zato pozuri se..
Nemozemo zaustaviti tijek trajanja..
Vrijeme je moj najveći izdajica
Kad si ti u pitanju,
Ali i ja umijem vješto izdati vrijeme.
Ponekad..
TI DOLAZIŠ
Ti dolaziš..putuješ dalekim ranojutarnjim svjetlom..
pod okriljem uličnih divova..
osjećam bubanj duboko u meni kako lupa..
i pod kako se trese.
Ti dolaziš
i moja je kava skoro kuhana
zaogrnuta sam vrućim oblakom mirisa..
navučena na glavni sastojak
ja sam high na visoko najmanje razlučivim dijelovima svog djelovanja
ja sam high na ideji konačnog rješenja
i osjećam bubanj u meni.. kako lupa.
Rano jutro ja sam high on You
ja sam na tebi..
i čujem bubanj kako lupa
i čujem gitaru kako prolama trenutak..
mi smo band koji ima tendenciju razbijanja
vlastitih instrumenata u trenutku
dosega tog savršenog zvuka..
brand božanstvene melodije non-konformizma
Ti dolaziš..
But I don't want You to Come!
Today
I rent my heart so take tour
50% off specially for you
penny for your thoughts my dear..
penny by penny ..I gave a fuckin' fortune
they are just too many ..
there are just too litlle bloody coins
and math was never my thing really..
penny for my thoughts my dear?
u wish..
wait..
no, u don't.
I offered paper
u blew a smoke.
i offered my heart
u couldn't take a joke.
I offered a tour
u wanted bloody picnic
fuckin' basket case
and biscuits.
I say sweety.....
math was never my thing..
really.
bY LadyAvalanche/2009.
Flush ..
Povlači me voda..
iz očiju..
ispire me..
nema trajnog efekta
razmišljam o sredstvu
za ispiranje..
kemikalijama ..
flush me down the drain...
stavljam velike tamne naočale..
flushed all over again..
Into the blue(s)
More je puno bezglavih hobotnica
more je nabujalo, cvijeta
more je crveno
moje more.
moje su more plave
kazu da me pere blues..
ja se smijem..
moje je more kurvinska haljina
skrojena da zavede..
njegovi su valovi posuđena muška košulja jutro poslije
moje je more tajna ljubavnica..
razbijam ga o stijene..
more je puno bezglavih hobotnica..
traže me, žele...
more je nabujalo cvijeta..
moje je more vjenčanica umrljana krvlju
moje su more plave
kažu da me pere blues
ja se smijem..
prisjećam se njegovih grešnih obala
" Šta se smiješ? To je tužna priča! "
Opet..i opet..pojavljuješ se kao sjena
mršava, ispijena u strahu od dana koji dolaze pred tobom
kao kakav otužan lik iz 1001. jedne noći
znam u tišini kako nećeš posustati
dok ih ne bude barem toliko..
vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
a ja se uvijek iznova pitam koliko
.. koliko mogu da ti dam..
i imam li zaista toliko čvrste zidove..
ja nisam zakon,ali jesam vojska
ja nisam ratnik ali umem da pucam
ja nisam ljubav..i nudim tek nešto..
a ti si taj koji je uvijek ovdje i kojem nikada nije dosta..
pojavljuješ se opet i uvijek kao sjena
dobro poznat lik ocrtan na plohama iza mojih leđa
..a ja sam samo avet, sasvim nepostojana i prozirna
i uvijek tako teška..
odana svodovima iznad sebe ..sa revijom baš takvih lica..
nudim tako malo..i pitam se oh, zaboga! Što radiš ovdje
tako slomljen,tako tužan i uvijek dovoljno grub da posrnem pred tobom..
vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
a ja se uvijek iznova pitam koliko
.. koliko mogu da ti dam..
i imam li zaista toliko čvrste zidove..
ja nisam zakon,ali jesam vojska
ja nisam ratnik ali umem da pucam
ja nisam ljubav..i nudim tek nešto..
a ti si taj koji je uvijek ovdje i kojem nikada nije dosta..
kažem honey pokupit ću metak za tebe,
proliti tvoju suzu koju tjeraš na moje oko,
i vrištati u jebenom strahu tvojih dana
još danima, dugo i glasno pred ogledalom..
tako dugo dok.. vani je buka, buče ratovi,
vani je buka..buči plač,
vani je buka, buči strah..
i znati ću točno onako kako i ti znaš
da su moja koplja uvijek oštra i uspravna,
streljiva nikad ne nedostaje..
a ljubim te upravo kao sebe..
tim svojim vlažnim,otečenim,divljim usnama..
možda nije nešto..
kažem ponizno..
kažeš poslužiti će..ne želim biti grub..
ali bolje i to nego ništa..
mislim..
boli me kurac jer..vani
..mogu biti ratovi, ljudi plaču..znam..već po prirodi..
sve vani jest jebeni strah..ali..
moj je vrisak trenutno jači od njih!!!
a stvari se menjaju već same po sebi..
ipak ne sumnjam ..ti ćeš uvijek ostati onaj
dobar stari koji samo voli da igra na sigurno!
Fuck!!!
Ljubav je srebrni sprej
Zlostavljam riječi u sebi..
kažu ne možeš uvijek s riječima
zlostavljam riječi u sebi..
kažu ne moraš uvijek s riječima..
zlostavljam riječi u sebi..
dok ne kažu točno..
ono što nosim..
kao kožu kojom sam omotana..
postoje tajni kodovi u mojim riječima
interni zapisi tajnih sastanaka
i javnih ljubavi..
danas je kao zahrđali vlak
u crno-bijeloj tehnici mojih očiju
danas je jutro u neonu..
presvlačim tu istu kožu..
ne sviđam se sebi u coloru,
ali hej! crvena..!
Koliko još ima do sunca
i jeli mjerivo u koracima?
Solarizacija, dali ubija kao na slikama?
zlostavljam riječi u sebi..namjerno.
igra vještaka i vječna rutina...
ljubav je srebrni sprej, ljepljiva
i reflektirajuća, velika ljubav..
ljubav je posljednja kurva na
jutarnjem povratku u baznu stanicu..
tko kaže da ne postoji ljubav?
Tko nam krade riječi iz ustiju?
ovako zlostavljane i rijetke
neprocjenjive, nisu na prodaju..
sanjam u prstima usmjereno
moj Gary Numan i ja..
svatko sa svojom puškom..
nikad sa premalo streljiva..
“No visions of my life
Will flash past my eyes
I've waited thousands of years
For this prize
Someone is calling
But who's left alive
Just me and you dear
Please show some surprise”
( Crime of Passion. G. Numan)
Prljavi zidovi među nama
noći su postajale bitnije..
njihove karavane prolaze u tišini
oblaci lome vriskove
žene u bijelom, vlažne, duge slijepljene kose
slijepi muškarci, bijedni izgovori
samo je nju oduvijek zanimalo
što je u noćima toliko bitno,
i tako prokleto teško u danima
što skrivaju prljavi zidovi među nama
dok svi plaze naokolo isječenih udova
mačevi sunčevih zraka peku jače no ikada
s ustima punim pijeska, zijevaju u prazno
sipaju sve u ništa
prije svih ona je saznala
oprost je najvažnija stvar
oprost sve riješava
ostala je gola za njih
a njene bijele skute prale su mrlje sa krečeva
ostala je sama da riješava prljave zidove među nama
neki su pričali o njenom velikom srcu
drugima je zauvijek bila kurveština
malo su oni znali o prljavštvini koju su ostavljali za sobom
i da kurva prečesto najviše dobiva
prljavi zidovi među nama, skice skrivenog ludila
pjesma u sivom, djevojka u sivom
prljavi zidovi, rubovi svijesti..
kakva sjebana gomila
E pa sretno nam bilo...
Mislim na korak, koji je najteži, kada je najlakši
Koji vodi do onog pravog, jedinog, istinskog
U meni zveckaju srebrne pare, jer danas je nalik na praznik
Na proljeće, na svečanost. Zar je to samo laž? Zar je to prevara?
Mislim na prvi i poslednji dan
Mislim na prvi i poslednji odgovor, koji ću dobiti, ako se potrudim
Ako se mnogo i crveno potrudim, na ovaj dan!!! (EKV)
Sve znate, a ja ću samo da ljubim..u ovom svemiru ..
više ni reči nisu dovoljne...
Fear of growing old
Farewell the ashtray girl
Angelic fruitcake
Beware this troubled world
Control your intake
Goodbye to open sores
Goodbye and furthermore
You know we miss her
We miss her picture...
Sometimes it's fated
(We) Disintegrated it
For fear of growing old
Sometimes it's fated
(We) Assassinated it
For fear of growing old
..can't stop growing old...
bY Placebo- This Picture
Putnik
Ima li još nekog tamo
Tamo negde gde se sluša
Jedan drugog, stara mjuza..čaše, boce...
Ima li neko da vrati film
Da gazim starim koracima ucrtanim u vreme
Plešem umotana u dim I vlastite sheme, jer..
Kome još fale nove stvari, otvori oči ne budi blind
Danas je vreme samo loša replika jučer
Ubaci jebote svemir u rewind..
Ima li nekog još tamo
Na starim dobrim mestima..
Ima li negde više smeha da odzvanja iskreno
Bez umešanih stavki prošlosti I loših saveta
Ja bi da neko premota film
I da skinem Danas sa kurca
Ko je pustio vreme da leti, mozaik da puca..
Jer…
Kome još fale nove stvari, otvori oči ne budi blind
Danas je vreme samo loša replika jučer
Ubaci jebote svemir u rewind..
Životom vladaju boje..ne kažem nije lepo
Al vrtim stari crno beli film…
Vozovi piče unatrag, naopako se smenjuju godišnja doba
ja gubim bore I dobivam boju nazad u lice..
Ne jebe me ništa, jer carujem ovde..
Seti se samo, jer..
Kome još fale nove stvari, otvori oči ne budi blind
Danas je vreme samo loša replika jučer
Ubaci jebote svemir u rewind..
Ne verujem kad listam novine, zamisli da čitam
Posmatram današnje ljude, niko više ne veruje u bajke
Al svi bi jebali princa…
Ne verujem kad izađem iz haustora..vani sve neke spodobe..
U šta se pretvaram?!?!!!!
Vani vlada bezakonje, u okvirima idiota..
Vani je haos svi bi danas da žive samo od novca,,
A mene sve nekako umara ovo vreme, jer..
kome još fale nove stvari, otvori oči ne budi blind
Danas je vreme samo loša replika jučer
Ubaci jebote svemir u rewind..
Sve u svemu..
Da li mi vrijedi umrijeti kao pjesnik
Znajući da sam cijeloga zhivota
Uzivao druge u svrhu riječi
Imajući na umu da sam svojstvo stvari
Slavio i kazhnjavao ovisno o trenutku i naklonosti?
Bivao proklet isuviše puta,
Izjedao sebe i povraćao sutra..
Volio uvijek i uvijek bez griznje
Ljubio nova usta, umivao obraze tuđom zeljom
I odjevao se stihovima..
Omrazen u svoj svojoj oštrini,
Pjesnikom biti posao je đavolji..
Jer đavolje misli teško je spjevati jezikom anđeoskim
Činiti razumljivim vlastite misli
A ne odati sebe i kao kurva se prodati..
Dali bi vrijedilo truda,
Ono što se mnogima ne mili?
Te rime, te slike, stihovi nanizani..
Jekom ponavljani nekom u tili čas odzvone,
Nekom još dugo ostaju odzvanjati..
Isplati li se pjesnikom biti?
Dušu nositi na dlanu, pljunuti istu na parče papira
Ili istu zavjeke umreziti?
Vrazhji posli i vrijeme u snima..
I sni u morama, a more u riječima..
Divljim tokom plove moje misli..
Kano rano umiranje, krađa od Bogova..
Svojim jezikom i jezikom svog bića vješto se razmetati..
Nastavljam u istom tonu..
Ljubav svoju i mrznju i tugu i sreću,
Ima li smisla svoje tijelo još golijim činiti?
Reći ću tek da tezim tom svemu jer sve je to
Još davnijeh dana krenulo teziti meni..
Neću se pjesnikom zvati i lazno se izdavati..
Samo ću nastaviti sa pjesmom mrijeti
Makar nikad umro pjesnikom,
Za sebe ću uvijek nekakav pjesnik biti,
Nastaviti jednako sa kaznom i slavljem svojih sklonosti..
Naklon svoj nudim rijetkima, u svemu različitim
I po mnogočemu istim..
Time off
Zovi to bijegom, to bijelo crno crveno
Napuknuće…
linija extra,
interijer u lomu..
Nazovi me lutkom,
nazovi to lom stroja
To crveno, bijelo, crno…
Bježanje u strano..pronalaženje u poznatom..
Nazovi to uređenje eksterijera..ili kako već želiš..
Ja nalazim red u tome..ne tražim razumijevanje..
Tražim sebe..između linija ..
Jucer, danas, sutra..
Ogledanje u slikama..faze dodijeljene broju časova..
Ako ti se da brojati..ako te jebe kalkulacija vremena..
Strpaj sve što želiš u okvir 24x7x365..
Ja ću se samo praviti doslijednom…
ako želiš ispunjenje očekivanja i vesele te okviri više od samih slika.
Zovi to bijegom, to rano ustajanje jutrom…
Dugo spajanje sa vodom..vrijeme kada sve počinje ispočetka..
Prihvaćam te uvijek iznova u svoj svijet..
Meni nije predviđeno da budem sama..tebi..
Je možda suđeno svo to vrijeme samnom…
Prihvaćam igru tako dugo dok ne zatvaraš vrata predamnom..
Zovi to bijegom, ne tražim razumijevanje..
Time off, jedini dom koji imam nosim sa sobom..
I sve što tražim jest da to poštuješ.
"I am not an acrobat...
I can not perform this tricks for you.."
M.P.
Blind
promatram..
zaključujem..ni tebi ne trebaju usta..
otkidam od lica nevidljivim prstima..prelazim po tvojim obrazima
ne dišem, vrištim iznutra..zaključujem disanje ti ne treba..
negdje u meni ne postoje granice..silujem sebe u razmišljanju..
tvoj nos baca sjenu na moju ideju tvog lica kao prazne plohe
podložne mom dodiru..
ostavljam oči jer želim još dugo piljiti u njih..
čitati iz treptaja kojima određujem brzinu..
biram težinu svakog pogleda..zaključujem da si slijep
odlučujem pridružiti se slijepilu..
vrištim iznutra..okupana željom..lijepim se u vlazi i nastojanju
da skrenem taj pogled pa da budemo slijepi u istom smjeru ..
slijepi ..fokusirani tek na nevidljiv dodir nama nevidljivih ruku..
pitam se koliko još ovo treba trajati..
bolna ..odcjepljujem se, okrećem zvjedama van tvojih očiju..
i šaputam još dugo poslije..sama sebi.. o našem slijepom ludilu
i kako je sve dobro i sve će biti u redu ako ne pričamo o tome..
nastavljam sama..neke se stvari ne mijenjaju u vremenu..
Blind
Off The Record
Zaboravio sam već koliko je prošlo vremena
odkad sam udisao zrak na ovaj način..
baš kao sam zaboravio disati, glava mi je isuviše
opterećena pitanjima vlastite postojanosti..
tako se nerijetko nađem jutrom iznenađen samim sobom..
piljim u svoj odraz u ogledalu očima nalik prastaroj pučini..
kamenim odsutnim pogledom i nabrajam bitke u sebi.
jest da dupe boli od padova ali krila su barem manje oštećena pritom
i nikada više snažnija, a one sitne pobjede su trijumf nad njima.
Nadvile su se kao golema sjena, baš kao da vučem plašt za sobom
dugačak tisuću milja i likujem ponekad ali sam sasvim svjestan tog tereta.
Uglavnom, jedno od mojih ja je pobjednik a ja sam danas samo slobodan.
slobodan da udišem ovaj zrak oko sebe,
slađi od dima najfinije cigare u najzajebanijem trenutku.
Zrak lišen taštine, dnevnog rasporeda i unofmirane gerile.
vruć zrak, kao da samo sunce šalje svoj umoran izdisaj pravo u moje lice.
Sljubljeni tako, uživamo apsolutno oslobođeni..
čekamo zajedno svoje pravo na zasluženi godišnji.
INFERNO U REM FAZI, ILTI UTORAK JE A MOŽDA I SRIJEDA
Ono nikada nije upoznalo najdublji kut,
najoštriji kut mene..onaj po kojem sam čuvena, poznata..
gramzivo me grabi u nastojanju da dođe do cilja...
puštam ono da se skutri podno mojih kralježaka i nijemo da muči,
upija cijelim tijelom moju krv, iako nikada neće posati dijelom mene..
otvara usta jer htjelo bi reći..poznatu istinu o majci i postanku,
objasniti što je bilo prije i kako zapravo nastaje taj osjećaj..
a ja mu pričam tom nekom koje možda nikada neće postati netko..
taj netko..
pričam kako već jesam majka, jer moje je tijelo hram mnogima
i mnogi su već hodočastili tuda i htjeli me napraviti majkom..
Premda majka nisam, možda rječju i mišlju..
objašnjavam mu kako sam samo ja ta koja grize svoju utrobu
a moja sjeta i bol ionako su nastanila zajedno sa maštom
već sva moja područja i neznam koliko tu ima više prostora za ikog..
Ne spadam među one koji se lako pokolebaju i ne odajem
svoj intelekt sa svakom ispijenom kavom...
odavno sam već ulovila svoju vjetrenjaču i odgurala svoj kamen
navrh prokletog brda..
pustila ga da odkotrlja s druge strane do dna
u Federicovu dolinu bijelih kamelija isuviše poznatu..
Ne idem više po njega!!!
Shvati - ne treba mi!!!
Nemam više kome pričati svoju tužnu priču,
jer mnogi su već odavno umorni od nje
a ostali je prosto ne zaslužuju..
Ako želiš, zaista ti možeš ovdje nastaviti disati samnom,
utapati se u kaljuži groznih kiselina
izmiješanih sa lijekovima za loš želudac...
i ako baš želiš ja mogu nastaviti da pričam..
tako dugo ti je jasno kako ti ne dugujem ništa..
možda me sve ovo čini prokleto sebičnom,
ali odavno već ne osjećam potrebu da pripadam.
Posvajam ljude i prihvaćam njihove osmijehe, njihovu igru
u kojoj su neumoljivi i ustrajni kao da i mene jednako
zabavlja kliziti niz oštrice njihovih zuba u sjajno lažnom cereku.
Ne kažem da ih ne volim, sve te ljude i negdje sam se začudo
uspjela zaraziti gotovo neshvaćenim razumijevanjem..
Vidiš "ono" ja umijem biti sama i ja sam kao što ćeš i ti možda
jednoga dana naučila kako bez nje..
bez da sam se pretjerano ogriješila sama o sebe i sve te neke ljude.
Što si više s njima to je jsanije koliko si zapravo sam.
Ne tjeram te, ali ovdje ne ostvaruješ nikakva prava
osim onog na slobodu..
stoga ne veži se!
ja sam ionako samo san tebe samoga dok sanjaš sebe u mom obliku
otvorenih očiju tamo negdje ujutro, između..
prekasno za pravi odmor i jebeno prerano za ustajanje..
Slobodno uzmi cigaretu, otpij gutljaj odvratno gaziranog soka
i opusti se..
Do zore jedno od nas ionako će iščeznuti..
a dotad imam još svašta da ti ispričam..
Ako sve prođe onako kako se nadam u pravo vrijeme
ionako se nećemo imati čega sjećati...
miješam boje u očima..percepcija teža od dozvoljene
statistika opet potvrđuje sklonost bivanju u zabludi
miješam ceste sa putevima, svijet okrenut ne naopačke
već drugačije složen u slajdovima..
tjeram uporno alkohol iz sebe već satima..
odričem se dima..na stari način poznat već svima
koliko ih mogu voljeti koliko ih treba biti
da bi pravda bila zadovoljena?
opet jedan od onih dana kad najviše trebam oca
a ideja majke je ponor bez dna..
nabrajam ljubav u sebi i proklinjem matematiku
izgubljeno, nađeno, postojeće i nadolazeće..
i On uvijek u sredini kao jedina konstanta,
centar mog svega..jedini koji zna
ljubav u meni bolje od mene...
na dva različita kraja uvijek dodirnuti jednako..
napuštam riječi i kradem od sna..
" If I have to choose to belive or not to belive,
I choose Not to! "
Not today!
Blitz info!
Someone told me long ago theres a calm before the storm,
I know; its been comin for some time.
When its over, so they say, itll rain a sunny day,
I know; shinin down like water...
Znam nije dovoljno imati samoga sebe!
iako prosto sumnjam kako ćeš ti ikada poverovati da ja zaista
umjem imati samo sebe,
jebati samu sebe, razumeti samu sebe,
oprostiti samoj sebi i biti sama sa sobom..
uglavnom...
ja ću uvek i dalje veoma dobro znati ono s pocetka jednako kao i ono na kraju!
Yesterday, and days before, sun is cold and rain is hard,
I know; been that way for all my time.
til forever, on it goes through the circle, fast and slow,
I know; it cant stop, I wonder.
Weekend Edition
Sjediš na najvišoj točci nedovoljno udaljen od mene
i nikako da te uhvatim..slijede me meci tuđih znatiželjnih pogleda
i po meni padaju bombe prezira..već prestarih djevojaka
obješenih kožnih stanica i usana nalik na pukotinu...
trčim sa suncem u očima kao ono... s nadom..
koju gubim sa prvim vlakom bacačem sjena
koji u svoj svojoj okrutnosti pruža tek zraku svakih preko nekoliko metara..
spotičem se o zmije tvojih rečenica..
kožu mi siječe trnje lošeg sijećanja..
ovdje nema prljavog rublja samo gomila živog blata
prljava kaljuža spremna na mene..
kamenuju me nečistim riječima najčešće upotrebljavanim
u ovakovim situacijama..kao da tako puno vrijediš
a od mene nije ostalo ništa...
blijedo platno podano onima najvještijim s kistom
pa izvolte, jel?
popularna classika, jeftina senzacija za susjede ..
Jebeš ovo, kažem..
znaš uvijek gdje me možeš naći...
na istom starom mjestu sa pivom u ruci i čikom u gubcu
onakvu kakvu si me uvijek volio,
ako ti je još uvijek stalo that is!
Biti
Fantastično sam se upleo u šiblje
gol i nijem odlučio sam Biti..
dok oštro drvo kažnjava moju invaziju
potrebe za prirodom..
želio bih da se sakrijem...
Zar i Vama treba da objašnjavam puno sebe?
Imam već i previše sebe,
a sada bih volio imati malo od Vas..
Biti malo poput Vas..obećajem..
neću uzeti ništa..
Ali rado ću se prikloniti spokoju drva
u ranom buđenju.
Čamiti dugo sa Vama i čekati vjetar
na koji ćemo onda galamiti zajedno
sa obližnjom rijekom.
Going Home
Danas je dio neba završio u mom oku..
bio je mrak..trajalo je sekundu i ostalo zauvijek
svečanost je spojiti se s nebom..
nisam htjela pustiti ni suzu!
nebo je isplakalo svoje,
ulilo vodu u moje oči, i obavilo posao umjesto mene
..ionako sam prebahata da plačem po cesti..
Proces
Prljavštvina se miče ulicama..
The dirt across your face.../
Vjetar je probuđen još sinoć, probdio je noć i jutro je donijelo umor...
I don't belive my ears.../
Neki su otišli, neki tek dolaze...
anticipation awakes../
Ne sanjam već nekoliko jutara, a napuštaju me i dnevne sanje..
I forgive and don't forget./
U glavi pjesma:
Come see what we all talk about
People moving to the moon
Stop baby don't go stop here
Never stop living here
Till it eats the heart from your soul
Keeps down the sound of your
Silent sigh..
Silent sigh, silent sigh silent sigh
Keeps down all move me down
Could we love each other
...
silent sigh silent sigh
Keeps down all move me down
But don't love each other
No don't love each other
Never gonna be the same
